NIŠTA ZA UTEHU
Naslađujem se motivom golotinje
tražeći uzvišenost u porivu .. kao štićenik.
Za utehu - ništa, samo koštice iz trešnji
i opalo lišće pod orahovim stablom .. žurno ka jeseni.
Nije me strah, nego je previše jaka želja
da ostanem u toj bašti, uz malinov grm .. na stazi od cigle.
Praštanje, opraštanje, praštanje .. ne mogu više,
nema ničega što oprostiti mogu i čega bih se odrekao.
Samo uzmaci, povlačenja, izmicanje, poniranja .. go na vetru
mičem pogled sa sebe ka olakšanju.
Ništa za utehu, sem te, vetrom raznesene, golotinje.