SKRIVENI ODGOVOR
Da! Upravo to! Ne mora biti motor, može i auto koji već imam. Sasvim je dobar. Jedino nedostaje slobodnog vremena i nešto više novaca i nešto manje odgovornosti i obaveza pa da se uputim negdje i to bez karte. Više volim Znojanu (govornu navigaciju). Topli ženski glas koji me vodi do cilja, do destinacije.
Ovo ljeto bi bilo predivno kada bih mogao dva mjeseca raditi samo to, voziti od mjesta do mjesta uz sjeverne obale Sredozemlja, posjećivati francuske vinare i piti španjolske sangrije za sijesta. Preko sjeverne Italije, zaputio bih se uz Azurnu obalo do Catalunje u kojoj je, kažu, zavladala nepamćena suša. Mojim dolaskom, započele bi obilne ljetne kiše, siguran sam u to.
Imao sam susjeda u zgradi u kojoj sam nekoć proveo djetinjstvo i mladost. Čovjek je bio jedan od rijetkih graditelja zvučnih sustava čije su rukotvorine bile opisivane u ezoteričnim časopisima za poklonike dobrog zvuka. Često sam odlazio k njemu i svašta od njega o tome naučio. Jednom prilikom, pokazao mi je na koji način testira dinamiku zvučnika koje je napravio. 'Zvučnika' to je malo za reći jer se radilo o tristolitarskim kutijama i najprofinjenijim elektroničkim elementima dostupnim u to vrijeme. Ako kažem da su kablovi debljine dva palca bili rađeni od žičanog pletiva naručenog iz tvornice koja je proizvodila kablove za šatl, onda se može pretpostaviti sa koliko ljubavi i pažnje je cijeli sustav greađen. Pokazujući mi gramofon sa pločom od taljene lave i glavom od biberovog drveta, pustio mi je ploču direktno rezanu u jednom španjolskom klubu i ostavio me samoga u sobi da to slušam. Ako je zvuk bio u pravu, ja želim osjetiti upravo te mirise duhanskog dima u sparini, miris drvenog podija koji sam osjećao u trbuhu dok sam slušao na toj opremi, ples i udarce petama o tu drvenu površinu, i kastanjete i miris ljudskog znoja izmješan sa vinima.
Možda tu leži odgovor na pitanje zašto baš u Catalunju.
Premalo novca, premalo vremena, previše obaveza, previše odgovornosti. Što čovjek više raste, raste sve sporije i sve manje, uskraćujući sebi daljnji rast. Natovaren kupljenim, stečenim, širen po svojoj površini izgubi perspektivu sopstvene dubina i postane plitak, nemoćan da se pokrene, prepun izgovora zbog kojih nije u mogućnosti učiniti ono što želi, konformistički staljen, mentalno i materijalno udebljan, nepokretne svijesti, nesposoban da bude slobodan.
Ovo ljeto bi bilo predivno kada bih mogao dva mjeseca raditi samo to, voziti od mjesta do mjesta uz sjeverne obale Sredozemlja, posjećivati francuske vinare i piti španjolske sangrije za sijesta. Preko sjeverne Italije, zaputio bih se uz Azurnu obalo do Catalunje u kojoj je, kažu, zavladala nepamćena suša. Mojim dolaskom, započele bi obilne ljetne kiše, siguran sam u to.
Imao sam susjeda u zgradi u kojoj sam nekoć proveo djetinjstvo i mladost. Čovjek je bio jedan od rijetkih graditelja zvučnih sustava čije su rukotvorine bile opisivane u ezoteričnim časopisima za poklonike dobrog zvuka. Često sam odlazio k njemu i svašta od njega o tome naučio. Jednom prilikom, pokazao mi je na koji način testira dinamiku zvučnika koje je napravio. 'Zvučnika' to je malo za reći jer se radilo o tristolitarskim kutijama i najprofinjenijim elektroničkim elementima dostupnim u to vrijeme. Ako kažem da su kablovi debljine dva palca bili rađeni od žičanog pletiva naručenog iz tvornice koja je proizvodila kablove za šatl, onda se može pretpostaviti sa koliko ljubavi i pažnje je cijeli sustav greađen. Pokazujući mi gramofon sa pločom od taljene lave i glavom od biberovog drveta, pustio mi je ploču direktno rezanu u jednom španjolskom klubu i ostavio me samoga u sobi da to slušam. Ako je zvuk bio u pravu, ja želim osjetiti upravo te mirise duhanskog dima u sparini, miris drvenog podija koji sam osjećao u trbuhu dok sam slušao na toj opremi, ples i udarce petama o tu drvenu površinu, i kastanjete i miris ljudskog znoja izmješan sa vinima.
Možda tu leži odgovor na pitanje zašto baš u Catalunju.
Premalo novca, premalo vremena, previše obaveza, previše odgovornosti. Što čovjek više raste, raste sve sporije i sve manje, uskraćujući sebi daljnji rast. Natovaren kupljenim, stečenim, širen po svojoj površini izgubi perspektivu sopstvene dubina i postane plitak, nemoćan da se pokrene, prepun izgovora zbog kojih nije u mogućnosti učiniti ono što želi, konformistički staljen, mentalno i materijalno udebljan, nepokretne svijesti, nesposoban da bude slobodan.