REDOVA ŠTURIH, PORUKE
Odmor od razmišljanja je duši melem, koliko joj je i otrov.
~~~
U sebi, a na sav glas,
čitam,
redova šturih poruke,
i sećanje oslanjanog
o njihove bridove.
~~~
Oko mene još ima
rasute municije
da se vodi puno
besmislenih ratova.
I belih zastava ima
kao zgužvane posteljine,
za primirja
u večernjoj samoći,
i za previjanje rana.
U kući ovoj
sa bezbroj spratova
ljute reči putuju
kroz etaže.
Pucaju kao voda
i kao kamen teku,
dok nasrću psovke
na naše baraže.
Putujemo svemirom,
rasuti kao bitovi.
Kad sve prestane,
kad se smiri,
kad nam na suvom
umru svi kitovi,
i ništa kada
oko nas ne preživi,
bez otkucaja satova
kada bude naše vreme,
ostaće samo lako breme,
samo smešak u uglu oka
niz koji suza
ide na počinak.