JABUKA
Jutros mi je ispala
jabuka iz krila.
Čini mi se, htela je
da izađe napolje,
da ode negde,
da obiđe kraj.
Otkotrljala se lako,
u otkucaju sata,
sve do kućnog praga,
kao da će na vrata.
Zastala je zatim,
kao da se nećka.
Kao da se stidi,
kao da se boji,
što je tako zelena,
što je tako gola.
Ustadoh polako,
oprah je pod česmom
i malim je nožem
izrezah na pola.