DŽEKOVA SRIJEDA
Srijeda je ova, slika blijeda
svake sredine, donja granica
nulte visine, kut tamnice,
dehidrat konvencionalne istine.
Budim se, uprosječen,
prosječnih pokreta tri minute,
da imam zdrave zube a ne žute,
spremam zgužvanu posteljinu,
oblačim prosječnu laganinu.
Doručkujem bljuvotine svakodnevice,
i kavu pijem, krupnog granulata,
masirajući ukočenost vrata,
razmišljam o neodlasku
na dosadni posao što čeka
svakog uprosječenog Džeka.
Srijeda sredinom svojom
besćutno me mlati,
dubokim koritom dosadnih sati,
melje moje zrno,
tjera me na ulicu,
među prosječne ljude,
čini prosječnim sve moje pobude.
Po sred srijede, u dvanaest sati,
bit ću na dnu, pod naslagama mulja,
osjećat ću stolac što mi žulja
ono malo sasvim prosječne snage,
da otrgnem ruke svezane u brage,
zažmurim i sklopim ih na lice,
čekajući željno kraj ove sedmice.
svake sredine, donja granica
nulte visine, kut tamnice,
dehidrat konvencionalne istine.
Budim se, uprosječen,
prosječnih pokreta tri minute,
da imam zdrave zube a ne žute,
spremam zgužvanu posteljinu,
oblačim prosječnu laganinu.
Doručkujem bljuvotine svakodnevice,
i kavu pijem, krupnog granulata,
masirajući ukočenost vrata,
razmišljam o neodlasku
na dosadni posao što čeka
svakog uprosječenog Džeka.
Srijeda sredinom svojom
besćutno me mlati,
dubokim koritom dosadnih sati,
melje moje zrno,
tjera me na ulicu,
među prosječne ljude,
čini prosječnim sve moje pobude.
Po sred srijede, u dvanaest sati,
bit ću na dnu, pod naslagama mulja,
osjećat ću stolac što mi žulja
ono malo sasvim prosječne snage,
da otrgnem ruke svezane u brage,
zažmurim i sklopim ih na lice,
čekajući željno kraj ove sedmice.