ŽMUREĆI
(proljeće '01)
Krajobraza jako čudnog
nikad' kistom naslikanog,
bez staza i putokaza,
bezšumnog i beznebnoga,
već sve kao u mrklom mraku
močvarne visoke trske,
škorpijinim kao uzmakom,
izgovaraš riječi mrske.
Ubodom mi prijetiš stalno
u tom plesu smrtonosnom,
u toj igri bez pravila,
napadam te bestijalno.
Ratovasmo, osvajasmo,
robili smo i palili,
kao da sutra ne postoji
nikad nismo ga žalili.
Nemajućeg tada sluha,
gorčinom te pomilovah,
milovah te osvajački,
ljubavnički vodih rat.
Zamutih ti bistre oči,
ja nemaran i žmureći.
Ljubeći te kao sam nehaj,
oskrvnuh ti svilen vrat.
Nek' mi budu sva buđenja
bez tvog smjernog 'dobro jutro',
i nek' budu sva mi sutra
bez tvog toplog 'dobar dan'.
U rasutim mi sad mislima
žeđ za tobom vapi, viče,
dok žmureći pratim, tražim,
mirisni ti, skrivan trag.
Krajobraza jako čudnog
nikad' kistom naslikanog,
bez staza i putokaza,
bezšumnog i beznebnoga,
već sve kao u mrklom mraku
močvarne visoke trske,
škorpijinim kao uzmakom,
izgovaraš riječi mrske.
Ubodom mi prijetiš stalno
u tom plesu smrtonosnom,
u toj igri bez pravila,
napadam te bestijalno.
Ratovasmo, osvajasmo,
robili smo i palili,
kao da sutra ne postoji
nikad nismo ga žalili.
Nemajućeg tada sluha,
gorčinom te pomilovah,
milovah te osvajački,
ljubavnički vodih rat.
Zamutih ti bistre oči,
ja nemaran i žmureći.
Ljubeći te kao sam nehaj,
oskrvnuh ti svilen vrat.
Nek' mi budu sva buđenja
bez tvog smjernog 'dobro jutro',
i nek' budu sva mi sutra
bez tvog toplog 'dobar dan'.
U rasutim mi sad mislima
žeđ za tobom vapi, viče,
dok žmureći pratim, tražim,
mirisni ti, skrivan trag.