FLORA
Neki su ljudi samo
stolica, krevet, orman,
plod jednostavnog plana,
samo okvir slike na zidu,
ili šta je već pijani Stolar,
da napravi imao u vidu.
Neki su samo polica
za gomilu teških knjiga
natovareni obavezom
i teretom nametnutih briga.
* * *
Neki su ljudi samo deo šume,
strašno-smešni, lažni,
dok se prave važni,
a neki su kao afrički baobab
zaista veliki, moćni i snažni.
* * *
Neki su ljudi glogovi
na ništa svedeni,
na tek par slogova
razuđeni, razvedeni,
kao suva grana šikare
vatrom slomljena
u blatni glib.
(Njihove slike
nisu tako lepe
pa ih neću
stavljati na zid)
* * *
Neki su ljudi bagrem
ili tanka breza
i svaki je čovek
drvo druge ćudi.
Neki su ljudi ipak
nešto još i tanje,
puno puno niže
i puno manje,
tanana barska trava
što se vetrom povija
i tiho šušti svoju priču
uspavanim ribama.
* * *
A neki su ljudi
stogodišnji borovi,
od retkih snegova,
polomljenih grana,
po njima samo cvetaju
ožiljci i čvorovi,
mahovinom zagrljeni
sa svih strana.