STAZA
U zemlji gde niko ne čita,
biti pesnik u gluvo doba noći
dok ti recitali lutaju šumom
punom beznađa i tragova
rasutih slova, pregaženih.
Kako biti ono što biti moraš?
U moru ptica.
I zato nisam šta bih biti mogo,
nego, kao kakva iznudica - crv u deblu.
Od te mi prisile, kao kreda
trule kosti.
Osipan se sav u belo
od starosti.
I pišem gorki trag za sobom
kao upozorenje onom
što bi za mnom možda kren'o.
10/2016