S DRUGE STRANE
I rat i mir,
i sav pepeo
izgorelog drveta
prelaze preko nas
kao još jedan
očajni korak,
dok putujemo negde,
na kraj samog sveta,
tražeći odgovor,
i sladak i gorak,
ratove vodimo
priželjkujući mir
i na silu spokoj,
na tom putu ostavljajući
samo zgarišta i pokolj.
Teške reči,
jako teške reči.
Oko mene još zvecka
vrelo oruže
i taloži se municija,
i mi smo sakriveni
i potajno spremni
da vodimo još puno
izgubljenih ratova.
U ovom soliteru
od stopedeset spratova
reči nam se mimoilaze
kao sporedni liftovi.
Kada sve prestane
i kada se smiri,
kad' nam na suvom
umru svi kitovi
i ništa oko nas
više ne preživi,
u sebi onda,
ili na sav glas,
jecanjem i krikom,
čitamo redove
u kojima su stihovi,
i tela naslanjamo
na hladne zidove,
s druge strane
izgubljenih života,
slušajući zvuke.