MALA ZEMLJA ZA VELIKE PREVARANTE
Evo ovako stvari stoje. Na tržištu je gomiletina plastike i odjevnih predmeta od čistog pamuka (čitaj poliestera sa kompleksom više vrijednosti op.a.), i sve po 12 kunića. Kultura je uzela maha i sada se širi po bagatelnoj cijeni od svega 39 (isto kunića) na kioscima. Ima svega, od DVD-a izlizanih naslova koji se više ni po videotekama ne posuđuju, pa sve do književnih bestselera eminentnih tuzemnih, guzemnih, inozemnih i introgu...khm imena. Jedno je sigurno, na jesen nećemo biti goli i hranit ćemo duh za sitne novce. Ako smo bar malo otporni kao narod, nećemo zaglaviti neki kožni osip i prenapregnuće onog organa koji bi nam trebao omogućiti opstanak u surovom svijetu nove ekonomije i beskrupulozne konkurencije.
Ja, kakav sam, spreman uvijek na sve i svašta, treniram već sada. Upravo stvaram otpornost kože na 'čiste pamuke', pa ako sad izdržim, po ovoj sparini, i ne zaradim neki žešći dermatokolaps, na jesen ću biti fit spreman, nema zime za mene. Obzirom da je to samo pola moje cjeline, moram trenirati i duh, pa gutam kojekakve 'blokbasterse', vijetnamske kuharicei glazbene kolekcije.
Za predjelo je bio paški sir od ovčjeg mlijeka iz bosne i pravi dalmatinski pršut od prasaca tovljenih u Mađarskoj. Onda goveđa juhica za koju kažu da je od govedine vidjela odmrzavanje one iz Brazila, ali se zaklinju obrazom i poštenjem stoteni generacija u ugostiteljstvu da je tijesto za juhicu oridžinale Barilla. Škampi...e nisam siguran dal reče na buzaru il' na bazaru, uglavnom, svjež izlov od Uskrsa. Zelena salata sa tendencijom substituta ka napola kuhanoj blitvi i vinčeko domaće. Zbilja, za vinčeko ne mogu ni tračak sumnje izreći, jer je kiselost uz dodatke šećera i dovoljno hladne vode, tipično prepoznatljiva.
Sladoled 'neka hvala', salmonelu odradili prošle godine, 'može palačinke bez šatoa, samo šećer molim..' i 'kavicu i račun...'.
Sad se mislim koliko kineskih majica i cjediljki za paštu, koliko gornjih dijelova trenerke koji sa donjim nemaju ničeg zajedničkog, koliko dalmatinskih klapa na antologijskoj kolekciji CD-a, koliko predivnih fotki egzotičnih jela za čije namirnice treba angažirati privatnu detektivsku tvrtku, koliko Aralica i Romea i Džulija u neautoriziranom prijevodu ali u tvrdom poveze ej, koliko svega i svačega sam mogao imati samo da nisam išao u ekskluzivni restoran u samom centru Rovinja.
'Kod Barba Tonia' piše slovetinama da se čovjek zapita kako od njihove debljine nije pala tabla. Na odlasku, nezadovoljan i količinom i uslugom i cijenom, čitam detaljnije (ne bi li se požalio društvu potrošača na HRT 1), piše, vl. Šaban Aznići. Pa jebem ti sve, šta radi Barba Toni, peče bureke?
Ja, kakav sam, spreman uvijek na sve i svašta, treniram već sada. Upravo stvaram otpornost kože na 'čiste pamuke', pa ako sad izdržim, po ovoj sparini, i ne zaradim neki žešći dermatokolaps, na jesen ću biti fit spreman, nema zime za mene. Obzirom da je to samo pola moje cjeline, moram trenirati i duh, pa gutam kojekakve 'blokbasterse', vijetnamske kuharicei glazbene kolekcije.
Za predjelo je bio paški sir od ovčjeg mlijeka iz bosne i pravi dalmatinski pršut od prasaca tovljenih u Mađarskoj. Onda goveđa juhica za koju kažu da je od govedine vidjela odmrzavanje one iz Brazila, ali se zaklinju obrazom i poštenjem stoteni generacija u ugostiteljstvu da je tijesto za juhicu oridžinale Barilla. Škampi...e nisam siguran dal reče na buzaru il' na bazaru, uglavnom, svjež izlov od Uskrsa. Zelena salata sa tendencijom substituta ka napola kuhanoj blitvi i vinčeko domaće. Zbilja, za vinčeko ne mogu ni tračak sumnje izreći, jer je kiselost uz dodatke šećera i dovoljno hladne vode, tipično prepoznatljiva.
Sladoled 'neka hvala', salmonelu odradili prošle godine, 'može palačinke bez šatoa, samo šećer molim..' i 'kavicu i račun...'.
Sad se mislim koliko kineskih majica i cjediljki za paštu, koliko gornjih dijelova trenerke koji sa donjim nemaju ničeg zajedničkog, koliko dalmatinskih klapa na antologijskoj kolekciji CD-a, koliko predivnih fotki egzotičnih jela za čije namirnice treba angažirati privatnu detektivsku tvrtku, koliko Aralica i Romea i Džulija u neautoriziranom prijevodu ali u tvrdom poveze ej, koliko svega i svačega sam mogao imati samo da nisam išao u ekskluzivni restoran u samom centru Rovinja.
'Kod Barba Tonia' piše slovetinama da se čovjek zapita kako od njihove debljine nije pala tabla. Na odlasku, nezadovoljan i količinom i uslugom i cijenom, čitam detaljnije (ne bi li se požalio društvu potrošača na HRT 1), piše, vl. Šaban Aznići. Pa jebem ti sve, šta radi Barba Toni, peče bureke?