VRUĆINE
Svakoga jutra
se budim
u pola šest.
Zatvorim žaluzine
pred vrelinom jutra
i opet legnem.
Na praznom
krevetu za dvoje,
misli se proliju
kao nemirne
kapljice žive.
Misli bez smisla,
nasrnu na mene,
kao talasima more
na nepomične stene.
Svakoga jutra
u pola sedam
ustanem,
otvorim žaluzine
i napolje gledam,
na vrućine.
Odaberem neke
od prosutih misli,
i taj dan im
pokoren predam.