JOŠ DESET GODINA
Ne znam čemu se nadam.
Kakvih još to laži imam,
koje spremno čekaju
da me još jednom slome.
I zašto bih lagao više.
Čemu? Kome,
kad moje laži
nikoga ne bole.
Ne znam čemu se nadam.
Još jedno je proleće,
svanulo u mome znaku,
a veće je na izmaku.
Ne znam čemu se nadam.
Valjda sutrašnjem jutru,
kad već u ovom mraku
za mene nema promene.
Ne znam čemu se nadam.
Možda tim očima tvojim
boje meda kaduilje
koje želim, a nisu moje.
Ne znam čemu se nadam.
To sigurno nije izvinjenje.
Tražim samo odmor.
Još deset godina tražim samo,
zaborava i omamnog spokoja,
dok gledam u tvoje
oči boje meda kadulje.