NEIZGOVORENE STIJENE
Zarobljen težinama
gorkim i slatkim,
udarcima malja
jezgrovito kratkim,
odmičem od svjetla.
Svaki se put
sve pomjeri u meni,
sve manje
očiju to vidi,
dok jedan
proklinje
a drugi
preklinje
iz dubine.
Dolje, nad nebom,
u slojevima
neizgovorenog
postojim.
Preko mene
stisnuti leže
svi moji sedimenti,
sve moje stijene.
gorkim i slatkim,
udarcima malja
jezgrovito kratkim,
odmičem od svjetla.
Svaki se put
sve pomjeri u meni,
sve manje
očiju to vidi,
dok jedan
proklinje
a drugi
preklinje
iz dubine.
Dolje, nad nebom,
u slojevima
neizgovorenog
postojim.
Preko mene
stisnuti leže
svi moji sedimenti,
sve moje stijene.