Za dlaku tragedija
- Daj skini te očale, pa sumrak je odavno! -
Govori mi to dok sjedimo na terasi već danima
prekrivenoj
dugom tendom od žutice.
Sagnem lagano glavu, skinem ih preko nosa prekrivajući njima usne, i pogledam je ispod obrva. Oči su mi crvene, pune abrazije noći, kao da su do maloprije bile pune oštrog pijeska. Pod očima nosim terete neispavanosti, dangubljenja i noćohlapeljenja.
- Joooooooj, vrati, vrati! - kaže ona.
- Ne traži, da ti se ne ostvari - odgovaram.
Popili smo,
ja svoje vino
a ona kapućino
i razišli se.
Sagnem lagano glavu, skinem ih preko nosa prekrivajući njima usne, i pogledam je ispod obrva. Oči su mi crvene, pune abrazije noći, kao da su do maloprije bile pune oštrog pijeska. Pod očima nosim terete neispavanosti, dangubljenja i noćohlapeljenja.
- Joooooooj, vrati, vrati! - kaže ona.
- Ne traži, da ti se ne ostvari - odgovaram.
Popili smo,
ja svoje vino
a ona kapućino
i razišli se.