RAZGOVOR
U drugom licu,
licu jednine, govoriš. Ti si tu, negde, u meni i podamnom, oslonci i izmicanja, ljuljanje, strujanje. Iznova te upoznajem, prepoznajem, dodirujem, menjam, rastajem. I šta ti to dajem, i šta mi to uzvraćaš? Skrivene suze, večite zajebancije, ismejavanje, a znaš, sve znaš. Lice jednočinke, izvana komedija, iznutra tragedija. Koloseum, prašina, pikadori, klicanje maču, znoj i krv dok zbunjena snaga umire. |
Drugi me dodiruju,
prljavi, „uši“ i „krmače“ neprestano čistim, rukom napred, po policama dana i godina, prašina u očima. Tragovi bahatih životinja, Mrzim a sličim. Tvoje, moje, njihove, knjige mudrosti i istine, što više čitam sve manje shvatam, te biljke zloćudne na tlu tvome bujaju, jakog korenja, bez narandži, bez sokova. Suhim pokrivaš hladno, razgovor bez pogleda, pogled pun ćutanja. Potiljak, leđa, ponosna guzico, pete..., Zbogom. |