NEŠTO KAO PROMENA AGREGATNOG STANJA VODE IZ LEDA U PARU
Nego, da li se i vama dogodilo da osetite naglo ubrzanje protoka vremena? Ne mislim na onu priču "kad pređeš četrdesetu, godine lete" i slično, nego bukvalno da vam se učini de je 5 minuta prošlo u par sekundi. Počinjem da brijem da se sprema nešto užasno veliko od čega će svi ovi naši sitni mali životi biti promenjeni iz temelja. Ne nešto loše, nego toliko veliko da ne mogu tome ni da odredim predznak. I to, sa tim vremenom, čudan osećaj, jako čudan.
Jebem ti, da nas ne guta neka crna rupetina!? Uf! Ono, nije da nas već nije progutalo ali sad se tu već radi o astrofizici, ne pomažu više ni pragme ni dogme, ni religije ni ekonomije ni štancanje dodatne love u opticaju. Nešto kao promena agregatnog stanja vode iz leda u paru.
Neki će reći - evo ga Đurić, pukne pred svaki katolički Božić, ali stvarno, nikad mi voda u džezvi nije ovako naglo prokuvala, evo napolju se već smrkava a tek se bilo razdanilo, počeo opet da duva neki lud vetar i fijuče kroz zatvorene prozore. U dvorištu čempres, kao da se saginje da veže pertle. Čudno, sve je odjednom čudno.
Ostaviću ovo pisanije za kasnije da mi se malo slegnu ove nestvarne manifestacije stvarne stvarnosti. Znam da je pleonazam, nameran je.
.... sat vremena posle .. (a ko da je prošlo dva minuta - pr.a.)
Jedina pametna odgonetka koje mugu da se setim ovog trenutka, koji je već prošao a nije ni započeo, je ta da je Gazda navio Fast Forward jer mu se ovaj deo filma u kojem radimo dar-mar ne sviđa. Znam da to rade mnogi, i ljudi i neljudi, uzmu iz videoteke po pet filmova i svih pet odgledaju za sat vremena premotavajući špice, dugačke kadrove, ljubavne scene, .. puste samo ono kad je klanje i jurnjava kolima. Ne razumem, ali svaka budala ima svoju zabavu i svaki majmun bananu ljušti posebnom tehnikom.
Mene dugački kadrovi fasciniraju. Zadržavaju vreme a ne čine ga praznim. Izvade iz njega esenciju i produže je na što duže vreme. Zamislite onaj najslađi trenutak u poljupcu!? Jel jeste? A sada ga rasvucite na što duže, i to vam je to, najlepši i najduži kadar života, smisao svega, iz leda u paru, i onda, lebdenje.
Da li znate da je vrlo velika verovatnoća da vam na obraze danas padaju kapi kiše sačinjene od vode iz ledenjaka starih .. ne znam, pola milion godina. Toliko dugo ta voda nije nikoga poljubila i sada je poljubila vas. Zar to nije nešto preveliko za život koji često ne traje ni tri četvrtine veka.
Naći ću ovih dana moj filmski kadar, moj najlepši i najduži filmski kadar i probaću da ga produžim, u beskraj ako mogu.