TAMO NEMA NIČEG ZA MENE
Naprijed
nemam kamo
da krenem,
zapravo,
oprosti,
ne želim.
Tamo nema
ničega
za mene.
U ruci
držim pero
koje piše,
koje traži
sporost,
mirnu ruku,
ništa više.
Gdje mi je
bila pamet
da pomislim
da mogu
biti išta
do korak
tromih nogu
što prati.
U ruci
držim pero
kojim pišem,
kojim tražim
toplinu,
pravu poruku.
Ne znam,
da li dišem
ili samo važem,
težinu riječi
koju trebam,
po zvuku.
nemam kamo
da krenem,
zapravo,
oprosti,
ne želim.
Tamo nema
ničega
za mene.
U ruci
držim pero
koje piše,
koje traži
sporost,
mirnu ruku,
ništa više.
Gdje mi je
bila pamet
da pomislim
da mogu
biti išta
do korak
tromih nogu
što prati.
U ruci
držim pero
kojim pišem,
kojim tražim
toplinu,
pravu poruku.
Ne znam,
da li dišem
ili samo važem,
težinu riječi
koju trebam,
po zvuku.