NIJEMI SUFLER
Rano je,
pokretima gusto,
pastelno jutro
u ovim brdima.
Neometan ljudima,
gledam ga
i bosu nogu
trave miluju.
Ne glasa se ptica,
ne žubore vode,
samo lišća vjetrom
razgovore vode.
Pod stablom tihe zelengore,
gdje svjetlosti ne dopiru,
hladim groznice.
U guduri vidim vučicu,
mirnu i zdravu,
koja kao da govori,
podižući k nebu glavu:
da da, to je ta
nijema predstava
u kojoj svi za života
imaju suflera
što šuti.
pokretima gusto,
pastelno jutro
u ovim brdima.
Neometan ljudima,
gledam ga
i bosu nogu
trave miluju.
Ne glasa se ptica,
ne žubore vode,
samo lišća vjetrom
razgovore vode.
Pod stablom tihe zelengore,
gdje svjetlosti ne dopiru,
hladim groznice.
U guduri vidim vučicu,
mirnu i zdravu,
koja kao da govori,
podižući k nebu glavu:
da da, to je ta
nijema predstava
u kojoj svi za života
imaju suflera
što šuti.