SVE DRUGO OSIM NAS
Urušene kuće
kojima se vlaga
uspinje sve do
prvog sprata.
Pod razbacanim crepom
opustošeni tavani
gde prašina crta
razgrabljene uspomene.
Bašte razrasle korovom
sakrivaju otrulele klupe.
U prah pretvoren
štrči patrljak drvenog kolca
što nosi samo pamćenje
na pune ruke afus alia.
Gole ulice seku,
kao zamrznute reke
i vode nekud,
od zaborava do nemara,
od nemoći do nehaja.
Samo groblja
prekrivaju krošnje
Poslednja stabla
štite napušteni grobovi.
Nepregledna polja izmaglice
seku zapušteni kanali
iz kojih trske kao putokazi
daju smer u nigde.
Kao usamljena svraka
na obranom kukuruzištu,
ćutim, jer mi nema jata
*
* *
Pretrpanom radnjom
širi se zadazh mesa
isteklog roka trajanja,
što prilika neka
u ovčijoj gunji
prodaje bez kajanja.
U vazduhu čekanje,
natopljeno znojem,
balegom i blatom,
ublaženo mirisom
deterdženta nabubrelog
od vlage.
Umesto trave,
raste polje
pivskih zatvarača
u zapuštenom parku.
Niču duhovi prošlosti
iz ispijenih flaša.
Suprotno od svetla,
na drugu stranu
grabi, negde,
u zore neke,
za Suncem, valjda,
sve drugo osim nas
koji hrlimo
u svoje sumrake.