Balkanska farsa, petočinka (I. čin)
Na scenu izlazi mlada i prelepa devojka u beloj tunici sa trakom od bilja i cveća oko struka i sandalama od pletene kudelje. Ima kovrdžavu kosu dignutu u naoko neurednu a zanosnu punđu protkanu travama i cvećem. U jednoj ruci nosi ogromnu knjigu ukoričenu u kožu sa mesinganim okovima.
Seda na pod stavljajući noge sa strane i polaže knjižurinu ispred sebe. Naslonjena jednom rukom na pod, otvara knjigu napola i lista unazad, prema početku, a zatim prema kraju sve do zadnje stranice, pa zatvara i zadnju koricu puštajući je u slobodan pad koji proizvodi zvuk zalupljene knjige. Gleda u publiku, dugo, dugo, toliko dugo da se stvori neugodna atmosfera i da se publika počne zapitkivati 'Šta je ovo? Kakva je ovo pretstava?'.
Devojka ustane, popne se na knjigu i izgovori:
- Na ovim prostorima se nikada nije rodio čovek koji bi doživeo sedamdeset godina u neprekinutom miru.
.....