BEZ IZLAZA
Praskom dozivam
praskozorja milovanja,
kroz sjene,
grčeve.
Uzdišem u dvojstvu
uzimanja, davanja,
slomljen pa obnovljen
i opet slomljen,
jak i krhak,
Samome sebi
poklanjam i otimam,
otkidam i vezujem,
u satima,
u noćima,
u trenu ustajem i padam.
Trčim dok stojim
ukočen,
uboden nemarom
prepolovljen
nestvarnim istinama
zatečen,
prihvaćam, odbijam,
odlazim, dolazim.
Ima me i nema
pred ogledalom.
Crno, bijelo,
sivo,
mrak, svjetlo,
smijeh i krik
življenja podnosim ...
praskozorja milovanja,
kroz sjene,
grčeve.
Uzdišem u dvojstvu
uzimanja, davanja,
slomljen pa obnovljen
i opet slomljen,
jak i krhak,
Samome sebi
poklanjam i otimam,
otkidam i vezujem,
u satima,
u noćima,
u trenu ustajem i padam.
Trčim dok stojim
ukočen,
uboden nemarom
prepolovljen
nestvarnim istinama
zatečen,
prihvaćam, odbijam,
odlazim, dolazim.
Ima me i nema
pred ogledalom.
Crno, bijelo,
sivo,
mrak, svjetlo,
smijeh i krik
življenja podnosim ...