GLUP JE UTORAK
February 11, 2014 at 12:28pm
Ne radim ništa. Uglavnom sa ekipom pijem prepodne kafu u kafiću kod Caneta i prelistvamo iste novine i popušim kutiju tvrdog Marlbora, jer se mekana pakovanja više ni ne prave. Do 20. sam trebio Opatiju i Filter 57, dok se Juga nije rascopala. Ako od keve iscedim koju kintu više okrenem neki par na kladionici, a ako se zadesi da je dobre volje bude i za par piva kod Joleta na kiosku.
Oko podne idem kući na krompir-čorbu i jaja na slanini ili podvarak. Keva uglavnom to radi poslednjih nekoliko godina. Tetka živi u Banatskom Novom .. ima tamo neku njivu pa dere sa mužem po kupusu i krompiru, na veliko, a ima još i svinje i kokoške, pa keva uzima od nje jeftinije. Zvala me tetka da radim kod nje. Ma gde bre, puk'o bi od te ravnice, nije to za mene.
Kod ćaleta odem jednom u mesec dana. Ne mogu da se smaram s njim, sav je razvaljen, ćelav, ima giht, prostata mu je ko dinja. Samo kuka i stenje i psuje sve, državu, policiju, lopove, narkomane, pevaljke, sindikalne vođe .. U invalidskoj penziji je već 10 godina, vuče se po kući u bademantilu i gaćama i vuče dupe okolo u nekim ofucanim papučama koje sam mu kupio još za 60. rođendan. A ono, radim na tome da ne budem on. Svaki treći, četvrti put mi pokazuje gde mu je odelo za sahranu i gde su papiri i ugovor sa nekom zadrugom ili koj kurac, gde je bukirao da ga sahrane. Ja sve isklimam glavom, popijemo po kafu i drmnemo po meku i ja kao uvek palim negde, žurim, nema se vremena, poso, ovo ono. On uvek jedva čeka da to kažem i da me isprati i svaki put kaže - ajde ti, a ja ću da legnem, nešto mi nije dobro - i tako svaki put, k'o dve pokvarene ploče.
Keva radi u Veljko Dugošević k'o nastavnica muzičkog, pa ja nekako i dalje imam ideju da sam sviranje gitare pokupio na njenu lozu, a da sam jak verbalno na ćaleta .. ili zbog opšte situacije, jer šta ti danas ostaje da radiš osim da sviraš kurcu, ili u žicu ili da tupiš priču po kioscima sa ortacima. O svemu pričamo, u sve se razumemo. Jbte, kakva šteta naše generacije, da su nama dali da vodimo državu danas bi se ovde živelo kao u raju, nego komunjare, nikako da odu, a kad odu onda ih zamene lopine. Ne može pošten čovek za vladanje na red da dođe. Onda se skoro svako veče nađemo kod Jovanine babe u podrumu i tamo imamo probe. Složili smo materijala za 5 albuma, ali džabe, nemaš kintu da potkupiš ove iz produkcije, kažu - nije to komercijalno, al' mi sviramo, ne odustajemo, mislim, nismo vežbali u kompletu već jedno 10 dana jer Žiki basisti otišla lampa i juri za to, navodno će da mu pošalje ujna iz Utrehta. Žika ima rodbine po celom svetu. Kome šta treba - pitamo njega.
Cava sedi kući, kod njenih, čuva Nemanju. Nismo se ženili. Ko će danas bre da se ženi, brak traži lovu. Kod nje i malog odem skoro svaki dan .. svaki drugi. Kad se obrne nešto u Maksbetu kupim Nemanji nešto od igračaka, pantalone, patike .. tako, šta treba. Pre dva meseca smo radili drugari i ja neko povrće na Cvetku, pa se obrnula veća kinta pa sam se otvorio. Nemanja se otkin'o na tricikl i drangulije neke. Jelena bila sretna ko kuče. Al' batalio sam, mnogo bre rano mora da se ustaje u 4 u 5, 'de bre, ne znam za sebe do 11. Nemanja iduće godine kreće u školu. Upisaće ga Jelena kod moje keve, tako da bude tu, a i kasnije, biće mu lakše, mislim, odradiće moja keva ako zatreba da se interveniše .. mada ona ide u penziju za dve godine .. ali ipak.
Eto. Ne znam šta bih još. Glup je utorak, ni tamo ni 'vamo. Ajd, idem do Maksbeta, osećam da bi danas moglo da me usere.
Ne radim ništa. Uglavnom sa ekipom pijem prepodne kafu u kafiću kod Caneta i prelistvamo iste novine i popušim kutiju tvrdog Marlbora, jer se mekana pakovanja više ni ne prave. Do 20. sam trebio Opatiju i Filter 57, dok se Juga nije rascopala. Ako od keve iscedim koju kintu više okrenem neki par na kladionici, a ako se zadesi da je dobre volje bude i za par piva kod Joleta na kiosku.
Oko podne idem kući na krompir-čorbu i jaja na slanini ili podvarak. Keva uglavnom to radi poslednjih nekoliko godina. Tetka živi u Banatskom Novom .. ima tamo neku njivu pa dere sa mužem po kupusu i krompiru, na veliko, a ima još i svinje i kokoške, pa keva uzima od nje jeftinije. Zvala me tetka da radim kod nje. Ma gde bre, puk'o bi od te ravnice, nije to za mene.
Kod ćaleta odem jednom u mesec dana. Ne mogu da se smaram s njim, sav je razvaljen, ćelav, ima giht, prostata mu je ko dinja. Samo kuka i stenje i psuje sve, državu, policiju, lopove, narkomane, pevaljke, sindikalne vođe .. U invalidskoj penziji je već 10 godina, vuče se po kući u bademantilu i gaćama i vuče dupe okolo u nekim ofucanim papučama koje sam mu kupio još za 60. rođendan. A ono, radim na tome da ne budem on. Svaki treći, četvrti put mi pokazuje gde mu je odelo za sahranu i gde su papiri i ugovor sa nekom zadrugom ili koj kurac, gde je bukirao da ga sahrane. Ja sve isklimam glavom, popijemo po kafu i drmnemo po meku i ja kao uvek palim negde, žurim, nema se vremena, poso, ovo ono. On uvek jedva čeka da to kažem i da me isprati i svaki put kaže - ajde ti, a ja ću da legnem, nešto mi nije dobro - i tako svaki put, k'o dve pokvarene ploče.
Keva radi u Veljko Dugošević k'o nastavnica muzičkog, pa ja nekako i dalje imam ideju da sam sviranje gitare pokupio na njenu lozu, a da sam jak verbalno na ćaleta .. ili zbog opšte situacije, jer šta ti danas ostaje da radiš osim da sviraš kurcu, ili u žicu ili da tupiš priču po kioscima sa ortacima. O svemu pričamo, u sve se razumemo. Jbte, kakva šteta naše generacije, da su nama dali da vodimo državu danas bi se ovde živelo kao u raju, nego komunjare, nikako da odu, a kad odu onda ih zamene lopine. Ne može pošten čovek za vladanje na red da dođe. Onda se skoro svako veče nađemo kod Jovanine babe u podrumu i tamo imamo probe. Složili smo materijala za 5 albuma, ali džabe, nemaš kintu da potkupiš ove iz produkcije, kažu - nije to komercijalno, al' mi sviramo, ne odustajemo, mislim, nismo vežbali u kompletu već jedno 10 dana jer Žiki basisti otišla lampa i juri za to, navodno će da mu pošalje ujna iz Utrehta. Žika ima rodbine po celom svetu. Kome šta treba - pitamo njega.
Cava sedi kući, kod njenih, čuva Nemanju. Nismo se ženili. Ko će danas bre da se ženi, brak traži lovu. Kod nje i malog odem skoro svaki dan .. svaki drugi. Kad se obrne nešto u Maksbetu kupim Nemanji nešto od igračaka, pantalone, patike .. tako, šta treba. Pre dva meseca smo radili drugari i ja neko povrće na Cvetku, pa se obrnula veća kinta pa sam se otvorio. Nemanja se otkin'o na tricikl i drangulije neke. Jelena bila sretna ko kuče. Al' batalio sam, mnogo bre rano mora da se ustaje u 4 u 5, 'de bre, ne znam za sebe do 11. Nemanja iduće godine kreće u školu. Upisaće ga Jelena kod moje keve, tako da bude tu, a i kasnije, biće mu lakše, mislim, odradiće moja keva ako zatreba da se interveniše .. mada ona ide u penziju za dve godine .. ali ipak.
Eto. Ne znam šta bih još. Glup je utorak, ni tamo ni 'vamo. Ajd, idem do Maksbeta, osećam da bi danas moglo da me usere.