TO MUCH INFORMATION
Kad netko spomene riječ 'proljeće', meni se u sjećanju odmah prizove klip 'Đurđevdan' i zna se već kojeg filma. Kad, pak, netko izgovori 'romantika', izroni pjesma istog naslova od Elementala.
Prije su stvari drugačije funkcionirle, i jedna i druga riječ, zamirisala je cvatom drvoreda lipe i izrezbarenom klupom u sumračnom parku koji gleda s visoka na dvije rijeke. Prije sam mislio, dok su izgovarane takve riječi, na čiste, tople trotoare i mirišljave štandove u jutrima nakon noćnih lutanja i zagrljenih šetnji. Zar su moje sopstvene slike i pjesme bile slabije i potisnute su tuđim, zar ništa nisu vrijedile pa tonu u zaborave prekrivene cirkuskim najavama prepunim izmučenih slonova i tužnih klauna.
I ovaj prostoj jede i nagriza uspomenu. Dodaje nove slojeve pod čijom težinom se stiska i nestaje u porama sjećanja svaki tren osobnog doživljaja, svako originalno iskustvo, koje, koliko god beznačajno bilo drugima, meni predstavlja sastavnicu, opeku mojeg bića.
Kako da upozorim druge da se tome ne prepuste, kada sam se i sam prepustio, dozvolio da mi inertni pogled i uho upijaju bez kriterija svakakve poruke. Mislite da je nebitno odgledati loš film ili provesti noć u lokalu u kojem se pušta sve osim dobre glazbe. Atribut dobro nije bitan, prije, ono što ne volite gledati i ne možete sušati.
Pa, možda i je nebitno. Svatko će znati nakon jednog podužeg vremena.
Već optužen da se vrtim u krogovima, što sa sobom podrazumijeva i repeticije, ponovit ću podsjetnika na The Police pjesmu istog naslova kao i ovaj tekst.
Prije su stvari drugačije funkcionirle, i jedna i druga riječ, zamirisala je cvatom drvoreda lipe i izrezbarenom klupom u sumračnom parku koji gleda s visoka na dvije rijeke. Prije sam mislio, dok su izgovarane takve riječi, na čiste, tople trotoare i mirišljave štandove u jutrima nakon noćnih lutanja i zagrljenih šetnji. Zar su moje sopstvene slike i pjesme bile slabije i potisnute su tuđim, zar ništa nisu vrijedile pa tonu u zaborave prekrivene cirkuskim najavama prepunim izmučenih slonova i tužnih klauna.
I ovaj prostoj jede i nagriza uspomenu. Dodaje nove slojeve pod čijom težinom se stiska i nestaje u porama sjećanja svaki tren osobnog doživljaja, svako originalno iskustvo, koje, koliko god beznačajno bilo drugima, meni predstavlja sastavnicu, opeku mojeg bića.
Kako da upozorim druge da se tome ne prepuste, kada sam se i sam prepustio, dozvolio da mi inertni pogled i uho upijaju bez kriterija svakakve poruke. Mislite da je nebitno odgledati loš film ili provesti noć u lokalu u kojem se pušta sve osim dobre glazbe. Atribut dobro nije bitan, prije, ono što ne volite gledati i ne možete sušati.
Pa, možda i je nebitno. Svatko će znati nakon jednog podužeg vremena.
Već optužen da se vrtim u krogovima, što sa sobom podrazumijeva i repeticije, ponovit ću podsjetnika na The Police pjesmu istog naslova kao i ovaj tekst.