NEDJELJA 1
Iz limbusa vadim komadiće stakla,
bez krvavog traga i bez oštrog bola.
Odstranjujem zadnje ostatke tog pakla,
skupljam ih u hodu na stopala gola.
U prostoru praznom zaglušna je vika,
otkucani sati ure sa tri tega.
Zidovi su puni okvira bez slika,
što zjape u pogled zamišljene svega.
I trijezan i sam trebalo je biti,
tišinom se družit, sobama bez rime.
Samoćom se sludit i pokidat niti,
neohrabren pićem počinit taj krimen.
Tri su tega noćas vukla prema dolje,
hrlilo se nemilice prema novom sutra
da požure vrijeme u taj čas obmane,
stigli smo u prazno doba novog jutra.
Sve u dan nerada spremam sebi jela,
od predigra, nikad stigoh do deserta.
Pod gozbom i pićem podloga je bijela
nikad sit do praznog, mirišljavog flerta.
Staklucavi trag držim u dva prsta,
gledamo se tako bez i malo stiha.
On se pita što je, koje biljke vrsta,
tek oštra i gusta, providna i čvrsta.
bez krvavog traga i bez oštrog bola.
Odstranjujem zadnje ostatke tog pakla,
skupljam ih u hodu na stopala gola.
U prostoru praznom zaglušna je vika,
otkucani sati ure sa tri tega.
Zidovi su puni okvira bez slika,
što zjape u pogled zamišljene svega.
I trijezan i sam trebalo je biti,
tišinom se družit, sobama bez rime.
Samoćom se sludit i pokidat niti,
neohrabren pićem počinit taj krimen.
Tri su tega noćas vukla prema dolje,
hrlilo se nemilice prema novom sutra
da požure vrijeme u taj čas obmane,
stigli smo u prazno doba novog jutra.
Sve u dan nerada spremam sebi jela,
od predigra, nikad stigoh do deserta.
Pod gozbom i pićem podloga je bijela
nikad sit do praznog, mirišljavog flerta.
Staklucavi trag držim u dva prsta,
gledamo se tako bez i malo stiha.
On se pita što je, koje biljke vrsta,
tek oštra i gusta, providna i čvrsta.