PRELAGANO SIDRO
U radnoj sobi mi je prvi put ove godine otvoren prozor i kroz njega dopire tiho kuckanje kiše o oluk.
Čuje se i glasanje ćuka, nije sablasno, najavljuje topline...
Petak je tako mlad, kao slijepi psić.
Skupa ćemo ugledati njegovu zoru.
Što još mogu reći a da je to nešto neponovljivo?
Što mogu reći a da nisu drugi prije mene?
Što bih mogao napisati o bilo čemu a da nakon mene
nitko više ne može napisati ni riječ o tome!?
Ne, nisam umišljen! Samo si postavljam takva pitanja
za koja sam uvjeren da nema odgovora.
Svi spavaju, sve spava osim te proklete mašine
udaljene par stotina kilometara od mene.
Komad željeza i plastike je pod naponom
i drži me budnim. Bilo bi mi draže da me budnim
drži netko žive riječi i toplog zagljaja.
Sidro je ostalo prelagano za brod koji sam postao.
Čuje se i glasanje ćuka, nije sablasno, najavljuje topline...
Petak je tako mlad, kao slijepi psić.
Skupa ćemo ugledati njegovu zoru.
Što još mogu reći a da je to nešto neponovljivo?
Što mogu reći a da nisu drugi prije mene?
Što bih mogao napisati o bilo čemu a da nakon mene
nitko više ne može napisati ni riječ o tome!?
Ne, nisam umišljen! Samo si postavljam takva pitanja
za koja sam uvjeren da nema odgovora.
Svi spavaju, sve spava osim te proklete mašine
udaljene par stotina kilometara od mene.
Komad željeza i plastike je pod naponom
i drži me budnim. Bilo bi mi draže da me budnim
drži netko žive riječi i toplog zagljaja.
Sidro je ostalo prelagano za brod koji sam postao.