Prigovor savjesti
Svaki čovjek,
kao što i mač ima,
pa i svaka priča,
dvije su strane,
dvije oštrice,
dva suprotna lica.
Ako isto režu,
iste riječi zbore
i borama istim
smijeh u suzu prate,
nije li to onda
dosljedno do kraja.
Milovanom rukom nekoć,
koja mačem tkivo siječe,
oponira priča drugog,
priču tvoju sada niječe.
Mislimo često da prikrivanje pozadine donosi neku naklonost. To je prvi korak u kobnu zabludu iz koje se po definiciji izlazi samo nakon boli otkrivanja iste. Odmah posumnjam u njih kada su izgovorene, riječi 'iskrena sam' ili one 'volim te' ili 'vjeruj mi'.
Ako je to potrebno naglašavati, onda nešto definitivno ne štima.
10.10.2008