TIHO
Noćas ponovno dugo nisam mogao zaspati. Dok sam sjedio u gluhoći i prevrtao polagano dvije kovanice u prstima, misli su se gnjezdile u krajičke svijesti i skrivale se jedne od drugih.
Tišina, dok u prekriženim nogama osjećam potrebu za trčanjem.
Nestalo je struje i ovladao je mrak narušen škiljavim, slabim uličnim svjetlom. Nije me to smetalo ali mi se svidjela pomisao da bi bilo vrlo ugodno zapaliti svijeću i uživati u pogledu na njezin plamen.
Prelazio sa palcem kroz žućkasti vreli plamičak. Dovoljno sporo da naslutim i dovoljno brzo da ne potonem u opečenost kože, a zatim trljao smudni crni trag na jagodici i igrao se otopljenim voskom vraćajući ga u bazenčić, uz sam plamen koji se povremeno gušio.
Noć je trajala, tiha, ugodna.
Tišina, dok u prekriženim nogama osjećam potrebu za trčanjem.
Nestalo je struje i ovladao je mrak narušen škiljavim, slabim uličnim svjetlom. Nije me to smetalo ali mi se svidjela pomisao da bi bilo vrlo ugodno zapaliti svijeću i uživati u pogledu na njezin plamen.
Prelazio sa palcem kroz žućkasti vreli plamičak. Dovoljno sporo da naslutim i dovoljno brzo da ne potonem u opečenost kože, a zatim trljao smudni crni trag na jagodici i igrao se otopljenim voskom vraćajući ga u bazenčić, uz sam plamen koji se povremeno gušio.
Noć je trajala, tiha, ugodna.