Možda sasvim nov
I dok ovih dana nebo osljepljuje svojom bistrinom, a prohladnije noći druže topliji poplon i moje tijelo, osjećam nagovještaje izmješanosti kraja ljeta i nove, možda sasvim nove jeseni.
Nekako, kao da sam istrošio strijepnje, kao da se više ne bojim, kao da sam se umorio od svih strahova i ponavljam sebi pitanje 'A što mi se lošega više može dogoditi? Pa sve se već dogodilo!'
Plodovi se već spremaju potpuno nabubriti. Na peteljkama se vide prvi znaci sušenja, još uvijek su zelene ali postaju sve tanje i pod otežalim voćem sve teže se drže vezane uz majke grane, koje se povijaju, spuštaju se ka tlu pod teretima svoje djece, kao da žele smanjiti visinu sa koje će jednoga dana otpasti i udariti o tvrdu površinu stvarnosti, biti sakupljeni ili pustiti jednoga trena iz svoga sjemena svoje klice, vezati se uz zemlju i započeti novi ciklus života.
Sve je drugačije.
Ja sam drugačiji, možda sasvim nov,...ili me, zapravo, više nema!
Možda sam samo otpala jabuka koja truli na tlu, ne puštajući korijen, ne sladeći ničiju usnu, ne sklapajući ničije oči užitkom slatkih zagriza.
19.8.2008
Nekako, kao da sam istrošio strijepnje, kao da se više ne bojim, kao da sam se umorio od svih strahova i ponavljam sebi pitanje 'A što mi se lošega više može dogoditi? Pa sve se već dogodilo!'
Plodovi se već spremaju potpuno nabubriti. Na peteljkama se vide prvi znaci sušenja, još uvijek su zelene ali postaju sve tanje i pod otežalim voćem sve teže se drže vezane uz majke grane, koje se povijaju, spuštaju se ka tlu pod teretima svoje djece, kao da žele smanjiti visinu sa koje će jednoga dana otpasti i udariti o tvrdu površinu stvarnosti, biti sakupljeni ili pustiti jednoga trena iz svoga sjemena svoje klice, vezati se uz zemlju i započeti novi ciklus života.
Sve je drugačije.
Ja sam drugačiji, možda sasvim nov,...ili me, zapravo, više nema!
Možda sam samo otpala jabuka koja truli na tlu, ne puštajući korijen, ne sladeći ničiju usnu, ne sklapajući ničije oči užitkom slatkih zagriza.
19.8.2008