COUNTRY WESTERN
Džon Vajt zvani Bijeli Džo je sjedio preko puta svoga protivnika Edija Bleka zvanog Crni Edi. Nitko ne zna zašto su dobili te nadimke, a nitko nikada nije ni pitao od silnog straha jer su oba bili svadljive i agresivne naravi, te laki na boci viskija i koltu. Držali su ruke na stolu, netremice se gledali u oči i žvakali ostatke cigara koje su im palili prevelike zapuštene brkove, spremni da potegnu, škiljili su, jedan na lijevo a drugi na desno oko, što gledano u ogledalu ispadne da su škiljili na isto. Ostali pokeraši lagano su se dizali od stola, jednom rukom odmičući stolice, pažljivo da ne škripe, a drugom uplašeno skupljajući ostatke jadnih potova koji su im još preostali.
U zraku se osjećao zadah smrti ... ili je to bio smrad podpazušja i/ili ospičavomeđunožja konjojahalnih govedogoniča. Uglavnom, smrdjelo je i stvaralo ozračje mačo saluna u kojem su se svi osjećali kao da nisu doma sa ženama i gologuzom dječurlijom. Dva okorijela lijevorukopotezača olovnokugličnih sijača smrti (ili smrtoneštojebemliga) sve više su se mrštili i znoj im je kapao od međuvijeđa preko nabreklih noseva ravno u čaše viskija koje su stojale pred njima. U dodiru znoja i alkohola, svakom kapi čuo se pzzzzt pzzzzt što je upićivalo na to da je alkohol bio prevruć ili je znoj bio prezasićen mikroorganizmima koji su zapravo vrištali u smertnome grču dok su sagorijevali bjelančeine u viskiju nepoznatog podrijetla i sumnjive kakvoće.
Gledao sam najprije zaprepašteno! Zatim iziritiran predramatizirajućim kadrovima koji idu u isjeckane zumove, čas sa jednog na dugi poluprofil uz pratnju teksaških gitara i bendža, koji nije imao glavnu već sporednu dionicu. Uletio bi i pokoji cijuk romantične violine koja je davala protutežu aranžmanu da se sve ne prelije u kantripsihodeliju.
Toliko je bilo napeto da više nisam mogao izdržati te okrenuh na drugi program i osvježi me reklama za sredstvo za odsmrađivanje šekreta (septicjam u slangu). Zapravo, više su me impresionirali patuljci od kemikalije koja garantira da tjelesne izlučevine mogu imati milonosne (nosnomilujuće...hm) efekte. Sve me to toliko dojmilo da sam poželio jurnut u trgovinu i kupit šest paketa, ali trgovine više ne rade nedjeljom jer je Bog rekao svoje i laku noć.
Teška srca i napetog ... nda, ma kako se veli..... a da, da, poriva, odoh spavati navijajući budilicu za 05:45, taman oprat zubiće i skočit do trgovine u 06:00, ali avaj, pola noći probdijeh zaokupljen mislima o trenutku kada ću moći jednom i zauvjek pobijediti južinu i prepustit se lahornim mirisima iz potlakom ispražnjenih sifona koje ista ta južina isprazni svaki put kad se nepozvana pojavi u našim krajevima.
Noć je bila tiha i odlučih se ne zamarati ipak, te usnih predivan san u kojem me posjetiše patuljci koji pjevahu 'smrdi, smrdi, užasno smrdi'. Ta se pjesmica izuzetno dopala nekoj dječici koja su došla u moj san slušati, pa ona zaplesaše malo trapavo ali ja ih za nagradu ponudih torticom. Bijah iznenađen njihovim uglas odbijanjem 'neću misliti na torticu' a ono što me osupnu do kostiju beše opsceni ljubavni čin kojem se prepustiše nakon što na moje oči popiše cijelu bocu crnog vina i uz to, bez i trunke srama ili straha smotaše dva i konzumiraše ih.
Probudi sam se u znoju i nevjerici. Televizor je ostao uključen od sinoć i sa njega se začu 'smrdi, smrdi, užasno smrdi'. Tog je dana bila užasna južina.
PRIGODNO SLOVO (ma ono na zadnjim koricama)
Nemo' da je nekom palo na pamet ovo kopipejstat jer će na njega past' urok i zadesit će ga da će mu pri tom crknut miš, USB port i hladnjak procesora. Znam, jer se to meni dogodilo i to dva putam, koliko sam puta i kopirao. A možda mu se zadesi i da ga strefi Tirkizni Udar. To je jedna nova vrst mutirajućeg virusa ptičije gripe koja je pandemijski ovladala Afrikom kada je jato tirkiznih papiga odlučilo preselit u naše krajeve u paničnom strahu od istrebljenja, jer ih Afrikanci nisu mogli vizualno više trpit. A i srali su tirkiznu kakicu koja je od zelenosmeđkastog kontinenta učinila, pogodili ste, inkontinenciju iliti nesposobnost zadržavanja tjelesnih fluida pa je taj cijeli inkontinent prepun toga u obliku doslovnog/literalnog smrada, smrada, užasnog smrada.
Et'! Men' taj Tirkizni Udar nije dokačio jer sam brz na nogama....da!
U zraku se osjećao zadah smrti ... ili je to bio smrad podpazušja i/ili ospičavomeđunožja konjojahalnih govedogoniča. Uglavnom, smrdjelo je i stvaralo ozračje mačo saluna u kojem su se svi osjećali kao da nisu doma sa ženama i gologuzom dječurlijom. Dva okorijela lijevorukopotezača olovnokugličnih sijača smrti (ili smrtoneštojebemliga) sve više su se mrštili i znoj im je kapao od međuvijeđa preko nabreklih noseva ravno u čaše viskija koje su stojale pred njima. U dodiru znoja i alkohola, svakom kapi čuo se pzzzzt pzzzzt što je upićivalo na to da je alkohol bio prevruć ili je znoj bio prezasićen mikroorganizmima koji su zapravo vrištali u smertnome grču dok su sagorijevali bjelančeine u viskiju nepoznatog podrijetla i sumnjive kakvoće.
Gledao sam najprije zaprepašteno! Zatim iziritiran predramatizirajućim kadrovima koji idu u isjeckane zumove, čas sa jednog na dugi poluprofil uz pratnju teksaških gitara i bendža, koji nije imao glavnu već sporednu dionicu. Uletio bi i pokoji cijuk romantične violine koja je davala protutežu aranžmanu da se sve ne prelije u kantripsihodeliju.
Toliko je bilo napeto da više nisam mogao izdržati te okrenuh na drugi program i osvježi me reklama za sredstvo za odsmrađivanje šekreta (septicjam u slangu). Zapravo, više su me impresionirali patuljci od kemikalije koja garantira da tjelesne izlučevine mogu imati milonosne (nosnomilujuće...hm) efekte. Sve me to toliko dojmilo da sam poželio jurnut u trgovinu i kupit šest paketa, ali trgovine više ne rade nedjeljom jer je Bog rekao svoje i laku noć.
Teška srca i napetog ... nda, ma kako se veli..... a da, da, poriva, odoh spavati navijajući budilicu za 05:45, taman oprat zubiće i skočit do trgovine u 06:00, ali avaj, pola noći probdijeh zaokupljen mislima o trenutku kada ću moći jednom i zauvjek pobijediti južinu i prepustit se lahornim mirisima iz potlakom ispražnjenih sifona koje ista ta južina isprazni svaki put kad se nepozvana pojavi u našim krajevima.
Noć je bila tiha i odlučih se ne zamarati ipak, te usnih predivan san u kojem me posjetiše patuljci koji pjevahu 'smrdi, smrdi, užasno smrdi'. Ta se pjesmica izuzetno dopala nekoj dječici koja su došla u moj san slušati, pa ona zaplesaše malo trapavo ali ja ih za nagradu ponudih torticom. Bijah iznenađen njihovim uglas odbijanjem 'neću misliti na torticu' a ono što me osupnu do kostiju beše opsceni ljubavni čin kojem se prepustiše nakon što na moje oči popiše cijelu bocu crnog vina i uz to, bez i trunke srama ili straha smotaše dva i konzumiraše ih.
Probudi sam se u znoju i nevjerici. Televizor je ostao uključen od sinoć i sa njega se začu 'smrdi, smrdi, užasno smrdi'. Tog je dana bila užasna južina.
PRIGODNO SLOVO (ma ono na zadnjim koricama)
Nemo' da je nekom palo na pamet ovo kopipejstat jer će na njega past' urok i zadesit će ga da će mu pri tom crknut miš, USB port i hladnjak procesora. Znam, jer se to meni dogodilo i to dva putam, koliko sam puta i kopirao. A možda mu se zadesi i da ga strefi Tirkizni Udar. To je jedna nova vrst mutirajućeg virusa ptičije gripe koja je pandemijski ovladala Afrikom kada je jato tirkiznih papiga odlučilo preselit u naše krajeve u paničnom strahu od istrebljenja, jer ih Afrikanci nisu mogli vizualno više trpit. A i srali su tirkiznu kakicu koja je od zelenosmeđkastog kontinenta učinila, pogodili ste, inkontinenciju iliti nesposobnost zadržavanja tjelesnih fluida pa je taj cijeli inkontinent prepun toga u obliku doslovnog/literalnog smrada, smrada, užasnog smrada.
Et'! Men' taj Tirkizni Udar nije dokačio jer sam brz na nogama....da!