HOMOECONOMIX
Nije mi dobro, kao da sam već u Evropi. Mogu da mislim kako ću se osećati kada uđem u nju.
Pre neki dan su Splićani pokazali šta misle (ako se tamo uopšte koristio mozak) o tome ko koga i kakao. Prilog o tim nemilim događajima koji određuju balkanski mentalitet do u najtanji živac, ispresecan je pamfletnim reklamnim spotovima proevropskog sadržaja u kojima su uvek dva lika od kojih jedan tvrdi kako će mu u Eropi biti lošije jer neće moći da peče rakiju i topi čvarke, a drugi ga bez argumenata razuverava floskulama o podsticajima za poljoprivrednike i regulativama kojima će sve kao ostati isto, samo će ta rakija i čvarci morati da dobiju markicu i prođu proveru ispravnosti.
To i jeste poenta odnosa Evrope i Balkana još od davnih dana, ovde se tope čvarci, loče rakija i pederi kamenuju, ovde nije bilo ni Tesle ni Pupina, ni Matoša ni Andrića, ovde mletački silnici nisu mogli da izađu na kraj sa Dubrovačkom Republikom, pa će to sada da uradi Evropa u trećem pokušaju neoimperijalističkog grabeža čije smo nesvesne žrtve postali pristavši da nam u očima zacakle šarene perle konzervi Coca-Cole, metalik karoserija i 'povoljnih' kredita kojima ćemo sve to imati.
Imati ili biti? Srati pod purgativima, spavati pod sedativima, grcati u dugovima i ozarenih očiju otvarati novčanik kao-slučajno pokazujući ljudima oko sebe koliko kartica imamo i kako smo ekonomski solventni i platežno potentni.
Stvarno je fascinantno do koje mere smo razvili to samoiluzionističko ludilo i koliko smo jeftini u stvari. Vredimo onoliko koliko smo u minusu ili pod kreditom, toliko je vredeo naš miran san, toliko su iznuđene potrebe koje plaćamo tim kreditima vrednije od naše ispunjenosti hobijem, druženjem, sportom, ljubavlju prema bilo čemu i bilo kome.
Homoeconomix je homoerectus na kolenima, čovek sa parkiranim metalnim sivcem gumenih kopita u garaži kuće od 150 kvadrata. Čovek bezizgledne budućnosti i dugačke prošlosti koja se sadržajem ne može izjednačiti ni sa kratkim ljubavnim romano pisanim kao prilog Burdi. Element haosa oko sebe na koji je pristao i u kome učestvuje u celosti, svojim radom, svojim nedelovanjem, načinom nazovi-življenja, svim svojim hipnotisanim bićem.
Pre neki dan su Splićani pokazali šta misle (ako se tamo uopšte koristio mozak) o tome ko koga i kakao. Prilog o tim nemilim događajima koji određuju balkanski mentalitet do u najtanji živac, ispresecan je pamfletnim reklamnim spotovima proevropskog sadržaja u kojima su uvek dva lika od kojih jedan tvrdi kako će mu u Eropi biti lošije jer neće moći da peče rakiju i topi čvarke, a drugi ga bez argumenata razuverava floskulama o podsticajima za poljoprivrednike i regulativama kojima će sve kao ostati isto, samo će ta rakija i čvarci morati da dobiju markicu i prođu proveru ispravnosti.
To i jeste poenta odnosa Evrope i Balkana još od davnih dana, ovde se tope čvarci, loče rakija i pederi kamenuju, ovde nije bilo ni Tesle ni Pupina, ni Matoša ni Andrića, ovde mletački silnici nisu mogli da izađu na kraj sa Dubrovačkom Republikom, pa će to sada da uradi Evropa u trećem pokušaju neoimperijalističkog grabeža čije smo nesvesne žrtve postali pristavši da nam u očima zacakle šarene perle konzervi Coca-Cole, metalik karoserija i 'povoljnih' kredita kojima ćemo sve to imati.
Imati ili biti? Srati pod purgativima, spavati pod sedativima, grcati u dugovima i ozarenih očiju otvarati novčanik kao-slučajno pokazujući ljudima oko sebe koliko kartica imamo i kako smo ekonomski solventni i platežno potentni.
Stvarno je fascinantno do koje mere smo razvili to samoiluzionističko ludilo i koliko smo jeftini u stvari. Vredimo onoliko koliko smo u minusu ili pod kreditom, toliko je vredeo naš miran san, toliko su iznuđene potrebe koje plaćamo tim kreditima vrednije od naše ispunjenosti hobijem, druženjem, sportom, ljubavlju prema bilo čemu i bilo kome.
Homoeconomix je homoerectus na kolenima, čovek sa parkiranim metalnim sivcem gumenih kopita u garaži kuće od 150 kvadrata. Čovek bezizgledne budućnosti i dugačke prošlosti koja se sadržajem ne može izjednačiti ni sa kratkim ljubavnim romano pisanim kao prilog Burdi. Element haosa oko sebe na koji je pristao i u kome učestvuje u celosti, svojim radom, svojim nedelovanjem, načinom nazovi-življenja, svim svojim hipnotisanim bićem.