NA IZMAKU
Da navučem gnev
celoga sveta,
ne bi mi žao bilo,
ako bi me i tada
primilo tvoje krilo.
Jer ja sam uz tebe
kao duša deteta
čist sav i mio
dok se u tebi kupam.
Čuvaj mi hrabrost
u ovom mraku,
bez tebe sam
skoro na izmaku.
Da navučem sve gorčine
u san što se noću kida,
sve dok sam usnom
deo tvoga stida,
ne bih se protivio.