JEDAN SASVIM SUVIŠAN DAN
U sandučiću reklame
i računi bezobrazno gramzivih iznosa,
puni pristojnih reči
konotiranih u opomenu,
odmah treću!
"Ma da platim ... baš neću!"
Gadim se samom sebi,
što pogodujem
posredničkoj kasti,
koja mi se vać
navadila masti,
dok psujem kretena
zbog kojeg sam sinoć
parkirao predaleko!
"toaletni, hleb, pašteta, mlako"
i kasirki ukazano poverenje
da prebire po sitnišu isceđenom iz mene,
....dok jednim okom ipak gledam,
kako je mlada i leba,
i da ne uzme kovanicu više.
A kao da sam
u njen pogledao dlan
i pročitao da tamo piše,
"Takav je samo dan, sjeban!"
Urbana basna.
Rad prođe,
kao u nesvestici nekoj.
Toj potrebi prekoj
da se bude koristan,
član društva,
ja ne zameram ništa.
Šteta je tek
da nije k'o spavanje,
umilna i malo tiša.
Ta potreba radna,
što je po sredi,
ovako ipak
toliko ne vredi,
pa je plaćaju manje
nego sanjanje.
Bankarsko sranje.
Na bankomatu je prekoračnje,
privremena blokada!
E moj živote
pun čemera i jada,
kazaljka mi je u žutom
a gradom gužva vlada.
Urbana basna,
jednako je
i popodne glasna.
Šahovski razgovori,
numizmatički epilozi.
Transplantirana tuga
u nesvesnom predvečerju,
džingl uspavanke.
Sve u meni silazi,
napolje, na ulicu,
gde urličem u žicu
i stiskam šaku u pretnju,
jer je onaj kreten opet...
a namera je bila
da samo odvedem
kuče u šetnju.
Još malo džingl uspavanke,
laksativ i anksiolitik,
lipostatik...
Pa ustajanje noću,
neprijatni mirisi,
hladna voda u cevima,
hladan pod kupatila,
sve hladno.
Razbuđen pre buđenja
bez imalo čuđenja.