KROKI
Stigao sam tu, do točke bez povratka,
svjetlost ne ponire, toplina se otrgla.
To nije kraj, već samo prijeđena granica,
od mnogih, jednog samo, međupraznog prostora.
Na brzinu crtam kroki,
ostavljam kredom tragove,
pamtim zidove,
a sve uzalud od te praznine,
jer prijeđoh točku bez povratka.
Kao da je boja bila
od tako velikog značaja
za njom je ostala praznina,
kroki pogrešnih riječi,
umišljena taština.
U našim očima nikada više
onog nevinog iskrenog osmjeha,
što sad' ga kredom crtam,
brzo, samo kroki naših lica,
samo nezgrapna groteskna skica,
smiješna, prazna dosjetka.
svjetlost ne ponire, toplina se otrgla.
To nije kraj, već samo prijeđena granica,
od mnogih, jednog samo, međupraznog prostora.
Na brzinu crtam kroki,
ostavljam kredom tragove,
pamtim zidove,
a sve uzalud od te praznine,
jer prijeđoh točku bez povratka.
Kao da je boja bila
od tako velikog značaja
za njom je ostala praznina,
kroki pogrešnih riječi,
umišljena taština.
U našim očima nikada više
onog nevinog iskrenog osmjeha,
što sad' ga kredom crtam,
brzo, samo kroki naših lica,
samo nezgrapna groteskna skica,
smiješna, prazna dosjetka.