KAO KRATKE PRAZNINE
Ne mogu reći,
nekad' mi godi,
vrijeme i usud
što me u nemir
vodi.
Priznajem, moram,
to što varam,
daje mi snagu,
da preskačem,
mađijam i čaram.
Bacim Vudu kosti,
i namjestim karte
u raspored pravi,
neka mi oprosti
svatko dosljedan.
Prespavam zalaske i zore,
u mraku, u noći,
nekom su moje bore
ono što želi,
i ja se prepustim,
odvažim, veselim.
Godine prekoračim,
kao kratke praznine,
i vidim u radosti,
iznova, kao moguće,
sve moje mladosti,
oči i dodire.
nekad' mi godi,
vrijeme i usud
što me u nemir
vodi.
Priznajem, moram,
to što varam,
daje mi snagu,
da preskačem,
mađijam i čaram.
Bacim Vudu kosti,
i namjestim karte
u raspored pravi,
neka mi oprosti
svatko dosljedan.
Prespavam zalaske i zore,
u mraku, u noći,
nekom su moje bore
ono što želi,
i ja se prepustim,
odvažim, veselim.
Godine prekoračim,
kao kratke praznine,
i vidim u radosti,
iznova, kao moguće,
sve moje mladosti,
oči i dodire.