Netremice
Tražio sam otkucaje,
i rukom,
i pomamnim okom.
Tukla je tišina,
o kamen,
ispod struka,
kroz korak mi.
Gorčina je bila sama,
goloruka.
Najglasnije od svih
čuh tišine jauke.
Koje ime
tome dati?
Jer to nije
što se imenuje!
Bez imena,
kako dozivati?.
U bescenje se
zamalo dadoh,
samo za taj
prazni trenutak,
u kojem ničega nema.
A evo me sada,
punim šakama
izvorske vode
raspotočne,
ledenom svježinom
mijem lice.
I tako mokar,
bacam poglede
u bistre brzake.
Dugo, netremice.
13.10.2008.