UNITED COLORS OF SLAVERY
03.07.2012
Često u zadnje vreme imam osećaj da se sve bliži nekom kolapsu. Ne mislim na nikakve kataklizme i slična sranja, nego na trenutak sažimanje svog smisla u jednu jedinu tačku, nazad u nulu, nešto kao kada crveni džin počne da ponire u sebe i postane plavi patuljak, razum bez sećanja, nešto potpuno novo a nastalo iz nečeg prastarog i obrisanog.
Naslućujem trenutak eksplozije prezasićene kolektivne svesti. Dalje ne može, ne postoji prostor u koji možemo dalje na ovakav način da se širimo spoznajom. Zavarani smo velikim napretkom tehnologije i otkrića u prirodnim naukama, ali društveni razvoj se, realno gledano i obzirom na odnose kakvi danas među ljudima vladaju, nije pomerio vekovima. I dalje smo zbijeni u svoje male atavizme, podeljeni u klanove, sukobljeni oko apstraktnih pojmova religije i nacije. Sve što smo uspeli da promenimo, u tom smislu, je da srušimo granice stida i gde je trebalo i gde nije.
***
Uzavrlele krvi,
zubima,
jedni drugima
kidamo grkljane,
silujemo sestre,
ubijamo majke.
Palimo kuće,
zatiremo staze
da po njima više
nikada ne gaze
noge dečije.
***
Svaki samoprozvani i od nepismene rulje delegirani ideolog smatra svoj narod ugroženom kulturom Atlantide dok ostale narode vidi kao nadiruće more. Slepoća je u nama.
Zato je potrebno pojednostavljenje, zaborav, kolektivno spavanje, ili neki vremeplov kojim ćemo se vratiti u tačku u kojoj su stvari koliko toliko bile shvatljive i iz koje možemo da odaberemo neki drugi put.
Ili bi možda pomogla neka gumica za brisanje osećaja više vrednosti, nešto što će nam otvoriti uši da čujemo kitove i sa kopna. Nema te definicije koju smo do sada smišljali i kojom smo se od prirode i životinja pokušavali odvojiti, koju priroda nije opovrgla .. osim možda psihotične opsesije Bogom za kojim ostala Priroda nema potrebu jer je Bog sama sebi i sebi nad Bogom Bog.
Umire Afrika, kolevka vrste. Tope se i Arktika i Antarktika. U ledu starom milione godina kapi vode koje isparavaju u atmposferu i oslobađaju viruse i bakterije kakve nikada nismo poznavali, i čije delovanje na ostala živa bića na Zemlji ne možemo ni da predvidimo ni da sprečimo.
***
Jadni smo.
Jadna je šuma
u koju zađemo
i gudura svaka.
Jadna je obala
i more sinje
i gustina mraka
u koju pohlepnom
nogom kročimo.
Od nas svaki potok
postaje prljava mlaka.
***
Ta novootkrivena zamrznuta "bašta" virusa i bakterija je sigurno naš kraj, kraj ovakvih kakvi smo i to je naš novi početak, riznica potencijala kombinacije mutacija koje će nas vinuti ka zvezdama ... Ili možda ipak ugasiti u blatnom mulju raspadajuće civilizacije koju smo stvorili.
Možda će se u vazduh osloboditi neki virusi koji će nam probuditi potencijale u tih preostalih 90% mozga, ili nas uterati u neku pozitivnu mutaciju pa ćemo prestati da budemo gramzivi i ratoborni, nešto što će nas iz konfrontacije pomeriti u kooperaciju. Možda, možda, možda ...
Nastanak vrsta nije baziran na opstanku jačih, nego na saradnji slabijih.
***
Ne ulazim više
u velebna zdanja
da se klanjam.
Bojim se da ću
ispod mermernog poda,
iza mesinga i stakla,
iza šalterskih oltara
prepoznati lice
Đavola samog
i otkriti
dveri našeg pakla.
***
Mi, "s ove strane istorije", jedini možemo da stvorimo novi svet, svet u kojem neće biti umiruće dece, u Africi od gladi, u Rusiji od lepka i alkohola, u Americi od pucnjava u obračunima, u našem komšiluku od očaja bezperspektivnosti.
Često u zadnje vreme imam osećaj da se sve bliži nekom kolapsu. Ne mislim na nikakve kataklizme i slična sranja, nego na trenutak sažimanje svog smisla u jednu jedinu tačku, nazad u nulu, nešto kao kada crveni džin počne da ponire u sebe i postane plavi patuljak, razum bez sećanja, nešto potpuno novo a nastalo iz nečeg prastarog i obrisanog.
Naslućujem trenutak eksplozije prezasićene kolektivne svesti. Dalje ne može, ne postoji prostor u koji možemo dalje na ovakav način da se širimo spoznajom. Zavarani smo velikim napretkom tehnologije i otkrića u prirodnim naukama, ali društveni razvoj se, realno gledano i obzirom na odnose kakvi danas među ljudima vladaju, nije pomerio vekovima. I dalje smo zbijeni u svoje male atavizme, podeljeni u klanove, sukobljeni oko apstraktnih pojmova religije i nacije. Sve što smo uspeli da promenimo, u tom smislu, je da srušimo granice stida i gde je trebalo i gde nije.
***
Uzavrlele krvi,
zubima,
jedni drugima
kidamo grkljane,
silujemo sestre,
ubijamo majke.
Palimo kuće,
zatiremo staze
da po njima više
nikada ne gaze
noge dečije.
***
Svaki samoprozvani i od nepismene rulje delegirani ideolog smatra svoj narod ugroženom kulturom Atlantide dok ostale narode vidi kao nadiruće more. Slepoća je u nama.
Zato je potrebno pojednostavljenje, zaborav, kolektivno spavanje, ili neki vremeplov kojim ćemo se vratiti u tačku u kojoj su stvari koliko toliko bile shvatljive i iz koje možemo da odaberemo neki drugi put.
Ili bi možda pomogla neka gumica za brisanje osećaja više vrednosti, nešto što će nam otvoriti uši da čujemo kitove i sa kopna. Nema te definicije koju smo do sada smišljali i kojom smo se od prirode i životinja pokušavali odvojiti, koju priroda nije opovrgla .. osim možda psihotične opsesije Bogom za kojim ostala Priroda nema potrebu jer je Bog sama sebi i sebi nad Bogom Bog.
Umire Afrika, kolevka vrste. Tope se i Arktika i Antarktika. U ledu starom milione godina kapi vode koje isparavaju u atmposferu i oslobađaju viruse i bakterije kakve nikada nismo poznavali, i čije delovanje na ostala živa bića na Zemlji ne možemo ni da predvidimo ni da sprečimo.
***
Jadni smo.
Jadna je šuma
u koju zađemo
i gudura svaka.
Jadna je obala
i more sinje
i gustina mraka
u koju pohlepnom
nogom kročimo.
Od nas svaki potok
postaje prljava mlaka.
***
Ta novootkrivena zamrznuta "bašta" virusa i bakterija je sigurno naš kraj, kraj ovakvih kakvi smo i to je naš novi početak, riznica potencijala kombinacije mutacija koje će nas vinuti ka zvezdama ... Ili možda ipak ugasiti u blatnom mulju raspadajuće civilizacije koju smo stvorili.
Možda će se u vazduh osloboditi neki virusi koji će nam probuditi potencijale u tih preostalih 90% mozga, ili nas uterati u neku pozitivnu mutaciju pa ćemo prestati da budemo gramzivi i ratoborni, nešto što će nas iz konfrontacije pomeriti u kooperaciju. Možda, možda, možda ...
Nastanak vrsta nije baziran na opstanku jačih, nego na saradnji slabijih.
***
Ne ulazim više
u velebna zdanja
da se klanjam.
Bojim se da ću
ispod mermernog poda,
iza mesinga i stakla,
iza šalterskih oltara
prepoznati lice
Đavola samog
i otkriti
dveri našeg pakla.
***
Mi, "s ove strane istorije", jedini možemo da stvorimo novi svet, svet u kojem neće biti umiruće dece, u Africi od gladi, u Rusiji od lepka i alkohola, u Americi od pucnjava u obračunima, u našem komšiluku od očaja bezperspektivnosti.