IMALA JE RUPICU NA BRADI
Imala je široko lice
i rupicu na bradi,
i uvek je bila lepa
i kad' se smeje i kad' ćuti
ili kad' spava ili se čudi,
uvek je bila lepa
i kad' je tu i kad je nema.
Mislim da je bila lepa
i kada plače ili se ljuti
ali takvu je nisam video nikada.
Bila je lepša od one pesme
u kojoj rukom mašem
kao dugom preko neba,
samo sam se uvek plašio da to priznam.
Imala je široko lice,
s rupicom na bradi.
Nisam stigao da joj kažem
sve ono za šta tek sad
imam reči u sedoj glavi.
Pitam se dal' se seća
kakav je izraz imalo moje lice
na taj njen osmeh
od sedmice do sedmice,
i na tu rupicu na bradi
i one na obrazima
sakrivene pod zlatnim slapom.
Imala je široko lice,
rupicu na bradi,
i ogroman osmeh,
velik kao ceo dan pun sreće.
Imala je široko lice
i rupicu na bradi,
i iznela mi je pivo u ustima
iz prve PKB picerije u gradu,
jer napolje krigle nisu dali.
Od tog sam pijanog poljupaca
ostao lud danima.
Mislim da je to taj, jedan neponovljivi,
poljubac bio, koji je ikome dala,
ali ja pivo od tada više ne pijem.
Imala je široko lice,
jamicu na bradi,
na obrazima dve rupice,
iste Spenserice kao ja
i neki crveni pončo
pod kojim je krila ruke
za kojima sam tragao.
Imala je široko lice,
usta puna svetlosti,
rupicu na bradi
i mirisala je na ljubav mog života
a nije se tako zvala.
Iz tih ustiju osmeh je dala
od kojeg sam i sada povremen.
Da li bi znala, pitam se,
kada bi ovo pročitala,
da su meni tada bili isto
Stonsi i Ramonsi,
uz nju mi je bilo sasvim svejedno
da li sam sit ili gladan,
go' ili obučen,
meni je samo važno bilo
da me zagrli onako snažno
kako je samo ona znala.
Imala je široko lice,
široko kao ruke raširene u zagrljaj.
Na obrazima je imala dve rupice
i jednu jamicu na bradi.
....
mislio sam da me ne voli do kraja,
a u stvari, za tu ljubav
od decembra do maja
nisam bio dovoljno hrabar,
kao što je ona bila hrabra za mene.
Imala je široko lice i rupicu na bradi,
rupicu za lepe uspomene.