DAN KAO OBEĆAN
Nebo kao da se para
silinom prozirnosti.
Nestanu izmaglice,
prestane težina,
i zavlada vedrina neka.
Postane dan,
najprije podnošljiv,
a onda, kao obećan.
Kratkih rukava,
dugih rečenica,
smislenih,
mogu govoriti,
kao da nema toga
što me oboriti može.
A sutra, znam,
sutra bit će drugo,
i dugo ću opet
slušati žamor
probuđenih nemira.
Posjetit ćeš me
ponovno tugo,
i kiše će padati,
dugo, olovne.
Zbog tog sutra,
ja ne znam,
ne umjem,
ja ne mogu tebe,
moje danas, ljubiti,
jer znam kratka radosti,
da ću te izgubiti.
silinom prozirnosti.
Nestanu izmaglice,
prestane težina,
i zavlada vedrina neka.
Postane dan,
najprije podnošljiv,
a onda, kao obećan.
Kratkih rukava,
dugih rečenica,
smislenih,
mogu govoriti,
kao da nema toga
što me oboriti može.
A sutra, znam,
sutra bit će drugo,
i dugo ću opet
slušati žamor
probuđenih nemira.
Posjetit ćeš me
ponovno tugo,
i kiše će padati,
dugo, olovne.
Zbog tog sutra,
ja ne znam,
ne umjem,
ja ne mogu tebe,
moje danas, ljubiti,
jer znam kratka radosti,
da ću te izgubiti.