DO SUTRA
A šta ako mi ponestane reči,
ako odjednom samo umuknem,
ako ostanem bez glasa i zaćutim!?
Kad' dođe ovakav dan pun užasa,
i poželim da ga preskočim,
da ga prespavam
do sutra.
Da može čovek da predvidi jutra,
pa da nastavi da spava, da se ne budi.
Svi su nam dani ponavljanje,
do kostiju izmrcvareni ciklus,
u kojem je svaki naš trenutak
samo novo lutanje
od koje izgubim sve reči,
odaberem ćutanje,
i poželim da prespavam
do sutra.