TREĆE POTONUĆE
Moj narode, narode slobode
otresi se otadžbinske fraze,
kroz mutne te oplavljuju vode,
otadžbinu odavno ti gaze.
Moj narode, zvukom, slikom sluđen,
što ne čuješ oružja im zveket,
oružjem se tu već razmahuju,
novac zvekće gde oružje neće.
Spaljuju ti kuće moj narode,
spaljuju ih, u zaplene nose,
odnose nam u te mutne vode
dedovine, muke i unuke.
Unuci ti, moj jadni narode,
slepi srcem ulicama hode,
pomućena uma moj narode,
jedan drugog zaboravom bode.
Sa tog zida samrtničke pratnje
curi kamen sam iz svojeg brida,
od siline ljubavi i patnje
Rakićeva plače Simonida.