OPRAVDANJA
Prevarila me egzotična lepota,
to što nisam razumeo sleng,
to što je sve mirisalo
na nešto sasvim novo.
Prevarila me naivnost dosade,
utopističke ideje mladosti,
i sve one druge stvari
povezane sa iskrenim neznanjem.
Prevarili su me ti mali,
neverovatno čisti parkovi,
krupne smokve u pitomim maslinicima
kojima sam hteo da zamenim šljivike,
istopljena smola na lepljivom stopalu,
vrela stena, suve borove iglice,
sve me je to nežno prevarilo.
Opet je zima, i ovde kao i tamo,
i opet su kiše, i ista pitanja
koja ceo život postavljamo;
šta bi bilo kad bi bilo,
i šta ne bi da je bilo drugačije?
Opet je zima, i ovde kao i tamo,
i vadim iz nekih memljivih budžaka
gomilu prašnjavih opravdanja.
Čežnja me izazivanjem prevarila
i njenog ispunjenja obećanje.
Prevarila me potreba za bežanjem.
Zaslepela me palete novih boja,
mogućnosti neistražene.
Prevarila me majčina ljutnja
i neslaganje mojim namerama.
Prevarila me tu ulična pomutnja,
nemiri i tuče na periferiji,
a tamo italijanske radio stanice,
poklon-fotoaparati u prašku,
i baš lepe Robe Di Kappa majice,
espresa i devojke na motorima,
kuća na tri sprata sa pogledom ka morima,
i od svega, na samom kraju,
mogućnost da sakrijem ko sam u stvari,
to me je najviše od svega prevarilo.